jedan od mojih života
17.12.2005., subota
snijezi snijeg
|
u Den Haagu snijeg!!!! To je,kazu, ovdje prava rijetkost :) Osjeca se duh Bozica,a ja jedva cekam povratak :) |
16.12.2005., petak
jos tjedan dana
|
i doma sam.U jednu ruku me to jako veseli,a u drugu mi je zao jer sam se navikla. Pozeljela sam maminu kuhinju,pa i cijelu onu Bozicno-novogodisnju strku!Tjedan dana cu ovdje bukvalno gluvarit,Sud ne radi i nista mi ne preostaje nego bauljat gradom i trgovinama,fotkat sto nisam uspjela u protekla dva mjeseca.Obecala sam jednu reportazu,pa su mi potrebne dobre fotke. No,ne bih ja bila ja da sve ne radim u zadnji tren. Ni slova jos nisam napisala,nisam pokupovala darove,ponovno otisla u Amsterdam. Ali sve cu to nadam se stic do slijedeceg petka. E sad...Nova godina. Dobila sam nekoliko mailova posljednjih dana od raznih prijateljica i prijatelja s jednim te istim pitanjem: Gdje cemo za Novu? Boze,kako ja mrzim to pitanje! Planiranje doceka Nove godine u mom drustvu (a koliko mi je poznato i u drugim) pocne se planirati dva mjeseca unaprijed pa i vise. Na pocetku tu pada raznih ideja. Od toga da cemo otputovat negdje van zemlje,pa se kriteriji malo spuste i odluci se otici van grada,ali ne i drzave.Onda kriteriji jos nize padaju jer se ni za to nema love,a ni slobodnih dana i obicno zavrsimo u nekom zagusljivom bircu! Prosle sam godine rekla dosta! Ne idem u trecerazredne kafane i ostala sam doma. Svi su se zabrinuli za moje mentalno zdravlje,pa cak i starci kojima inace nikako nije jasno (ni poslije toliko godina) sta se pametnoga ima radit vani u gluho doba noci?!! Od poziva i sms-ova nisam mogla zivjet,te sam taj rijetko ljubljeni aparatic jednostavno ugasila. Sestre su otisle sa svojim drustvima, starci i ja bili smo osudjeni jedni na druge. I moram vam priznat da nije bilo lose. Dapace! A kako su mi ove godine koferi cesto bili pakirani,vrijeme je da ih se malo spusti u podrum :) Zato ce i ova Nova godina poceti kao i prethodna. Jos da budu bar malo slice,bit ce super!!!! |
12.12.2005., ponedjeljak
Gotovina
|
...bolji poznavatelji i cesci posjetitelji sudnica na ICTY-u kazu da odavno nije bilo ovoliko publike kao danas generalu Gotovini.Skoro sva mjesta (njih oko 80) bila su popunjena. Svakako najvise novinara,posebice iz Hrvatske,ali i onih svjetskih. Usao je i odmah pogledao prema mjestima gdje iza stakla sjedi publika. U prvim redovima bili su njegovi odvjetnici koji zbog nekih formalnosti nisu mogli danas biti s njim u sudnici. Uspravan,ozbiljan s njegovim uobicajenim ostrim pogledom. Pravi vojnik. Iscekujuci suca,sjedeci,pogledom je prelazio po sudnici...i upravo isti dan kada se on izjasnjava o krivnji,pocelo je i sudjenje Milanu Marticu! Koincidencija??? Svaki se zlocin mora kazniti,ali sam protiv kolektivne krivnje! Iskreno,bilo mi ga je jako zao! Kamo srece da prije 4 godine nije poslusao "dobronamjerne" savjete i predao se...do sada bi bilo puno toga pozitivnog ucinjeno. Na koncu,njegova kci i sin ne bi vidjeli kako im oca odvode kao okorjeloga kriminalca. Uvjerena sam da ce uspjeti dokazati svoju nevinost i da ce Sud kazniti prave krivce za zlocine. Nadam se da vrijeme radi za njega, vjerujem u njegove odvjetnike,a pokusavam vjerovati i u hrvatske vlasti,jer kako je i sam kazao: Nisam vodio privatni rat,nego rat ispred Hrvatske drzave i Hrvatske vojske...pa hajde da vidimo! Danas nitko od predstavnika vlasti nije bio na sudu. Nadam se da to nije znak prepustanja i propustanja!!! |
09.12.2005., petak
Iznenadjenje
skoro sam dva mjeseca u Den Haagu...naslusala se i nagledala svega na sudjenjima. Od prestrasnih slika i svjedocenja do presmijesnih situacija i svjedoka.Priznajem,nadala sam se Ratku Mladicu,pa mozda cak i Karadzicu,ali Gotovini nikako. Na Sudu ludnica...kad ce bit prebacen iz Madrida,hocemo li uspjet snimit dolazak...opca paranoja. Jedan kolega je dobro rekao: izgledamo svi kao u losim sapunicama...novinari prate novinare,kud se krecu, koga zovu-sve misleci kako drugi ima neku informaciju...svjeziju, povjerljiviju. I sad konacno malo mira. I konacno ne pada vrazja kisa...i to je nesto. Bio je ovo uzbudljiv tjedan.No,jos malo pa gotovo.Samo kad bi Mladica izrucili,pa da zavrsim kako treba :) |
04.12.2005., nedjelja
Muka po kvacicama
nije me dugo bilo. Mislim u pisanoj formi...ali citala sam ja blogice...cak i ostavljala komentare,eeee samo nek se zna!!! U gradu u kojem se nalazim vec neko vrijeme ne koriste se kvacicama,a ja "pametna" u naziv svoga bloga stavih iste...no,ne bih sad otkrivala kako sam uopce usla u svoj blog. Preglupo je,ali je svejedno mene razveselilo. Zato sam dugo bila misljenja da pisanje ostavim do dolaska doma. I to se priblizilo. Za Badnjak sam konacno doma,jupiiiiii Vec neko vrijeme sam u Den Haagu.Poslom,naravno. Znam da taj grad vecinu asocira na jedno. Sud za ratne zlocine! Pa eto,tu sam ja...naravno ne kao jedan od stanovnika Sheveningena. No,to je druga prica. Koga zanima budem ju i ispricala. Ovu godinu obiljezila su brojna putovanja. Neka kraca,a neka dulja-poput ovoga. Zato sam sretna sto se konacno vracam kuci! Jednostavno nisam navikla zivjeti sama. Na Sudu svi imju "very busy" face,doruckuje se u trku,vrelu kavu "srucuju" u zeluce,kao da ce im netko tamo iza resetaka pobjec bas u tih 5 minuta. Ni poslije posla nemaju vremena,moraju se pripremati za naredni dan. I svi su bljedunjavi,sto od boravka u zatvorenim prostorijama (niti jedan,ama bas niti jedan prozor se ne moze otvoriti) sto od kise koja STALNO pada. E to mi je najteze palo. Zanimljivo da samo rijetki nose kisobrane.Kisnu,ali im to ne smeta. Ja kada bih pokisla kao oni (do gole koze) dobila bi 3 upale pluca,otkazali bi mi i bubrezi i jajnici. Svejedno,bilo je ovo super iskustvo...u svakom pogledu. Grad u kojem bih definitivno mogla zivjeti...i zbog njihovih velikih prozora |
17.08.2005., srijeda
samo je glupost neograničena
|
kad zbrojim sve, skontam da čitavo malo bogatstvo dam za razne tiskovine. Mene sve zanima...i dnevni i tjedni tisak i razni časopisi koji samo prepisuju jedni od drugih. I svaki si put kažem kako neću kupovati ta (sorry na izrazu) sranja od novina,ali eto. Slab karakter. Čitam u onom "magazinu o svijetu slavnih" Elite odlomke iz knjige (ima čini se bezbroj nastavaka) pjevačice,voditeljice i evo sad i spisateljice Josipe Pavičić-Yo. Ljudi moji,pa to je nevjerojatno!!! Toliko gluposti na jednom mjestu nisam odavno pročitala. Taj stil pisanja ne znam ni kako bih nazvala. Čitala sam (davno) kako je dotična izdala knjigu koja će,kako je najavljivano,izazvati buru među hrvatskim jetseterima aaaaaaaaaaaaaaahahahahahahaha. Kod svakog lika stoji pojašnjenje na koga iz hrvatskog javnog života podsjeća. Mislim katastrofa jedna. Zanimljivi su bili oni nekadašnji tzv."ljubavni vikend romani" koje je moja rodica dugi niz godina skupljala i slagala u starinsku drvenu škrinjicu odnoseći ga u miraz sadašnjem mužu. Danas se,čini se, svatko može nazvati umjetnikom,književnikom,piscem. Neće me začuditi ako te kvazi pisce djeca budu čitala u sklopu redovite školske lektire. Ionako je sve otišlo k vragu grrrrr |
16.08.2005., utorak
nakon svih ovih mjeseci :)
|
...evo mene ponovno nakon dugoooooo vremena na moj dragi blogić. Nisam pisala iz više razloga. Ljeto,godišnji odmori,razna profi putovanja,renoviranje stana,a ponajviše LIJENA JA! Ma važno je da sam se ja vratila u normalu i na svoj blogić. Puno toga se dešavalo,ponaviše lijepoga. To je bitno. Malo sam danas umorna,noge me bole imam dva,tri žulja. Pješačila sam od Mostara do Međugorja. Mislila sam da neću izdržat. Ali jesam jupiiiiiiiiiiiiiiiiiii Kiss svima koliko vas ima |
05.05.2005., četvrtak
misao na misao
|
...potaknuta pisanjem "tehno" kolegice nisam mogla "preskočiti" i tu temu,temu posla...premda o njoj nerado govorim. Ne zato što svoj posao ne volim,dapače...nego zato što mi se čini da se stalno vrtim u krug. Postavljam (svom poslodavcu) jedna te ista pitanja,a učinkovita odgovora nigdje. Uhvatim sebe da samo pišem neke dopise, žalim se na naš status, na besmislena ograničavanja i tuđe čudne vizije. Kad kažem naš,mislim na moje kolege jer se nikad nisam borila samo za sebe. Ja sam,naime,timski igrač,a takav mi je i posao. Uvijek sam bolje funkcionirala u društvu nego sama i uvijek sam bila najglasnija. Mogu neskromno reći da se uvijek za nešto izborim,pa makar za neku sitnicu. Deklarativno imam potporu kolega,ali ponavljam deklarativno...jer kad se treba pokazati na djelu, povuku se. Nikad mi nije bilo jasno zašto!? I to je ono najčudnije od svega. Držala sam da se za svoje kolege i sebe treba boriti i da u toj borbi ne treba odustajati. I kad nailaziš na zidove (direktora,urednika i kvazi novinarskih zvijezda) !!!! Ali ponekad se upitam,vrijedi li? Vrijedi li stalno imati krvavo čelo? Utopiti se u masi ili ipak ponosno imati tu kvrgu na čelu,ali znati da si pokušao nešto napraviti i promijeniti,te pokazati nadobudnima gdje im je mjesto!? |
03.05.2005., utorak
evo jos jedne
...Ima stablo košćele u Mostarukoje pamtim i osjećam da to drvo pamti mene. U snu umijemo da razgovaramo. Za ljeta, u sjeni krošnje, ja čujem pjesme iz djetinjstva a glas nije u meni. Ne znam šta drvo misli o meni jer mu ne razumijem jezik. Kako razgovaramo? Moja draga zna jezik biljaka. Ono ponekad piše moje pjesme. Ja slušam ljude koji sjede pod stablom. Piju kavu. Iz ljeta u ljeto. Iz vijeka u vijek... Pero Zubac |
mostar :)
vjerojatno svatko misli da je njegov grad najljepši na svijetu. Ni ja nisam iznimka...obožavam mostarsko sunce, njegova jutra,Neretvu,Radobolju,pa čak i one neumorne kiše i pomahnitalu buru. Posebice predvečerja pokraj Staroga mosta :)...romore u meni sve tiše, tiše one daleke, modre kiše. dvadeset ljeta traje opsjena i grad pod jezikom - uspomena. al' mora da raste, glasu mom srodan netko još vedriji od ovih voda. naći će ruka u beharu cvijet koji će me vratiti Mostaru... Pero Zubac |